Što je antipjenilo u pročišćavanju otpadnih voda?

Protiv pjene, također poznat kao sredstvo protiv pjenjenja, kemijski je aditiv koji se koristi u procesima obrade otpadnih voda za kontrolu stvaranja pjene. Pjena je čest problem u postrojenjima za obradu otpadnih voda i može nastati iz različitih izvora kao što su organske tvari, surfaktanti ili miješanje vode. Iako se pjena može činiti bezopasnom, ona zapravo može ometati učinkovitost procesa obrade otpadnih voda ometanjem rada opreme, smanjenjem učinkovitosti kemijskih tretmana i potencijalnim uzrokovanjem problema s prelijevanjem ili prijenosom.

Sredstva protiv pjenjenja djeluju tako što destabiliziraju mjehuriće pjene, uzrokujući njihovo urušavanje ili spajanje, čime smanjuju volumen pjene i sprječavaju njezino ometanje procesima obrade. Ova sredstva se obično sastoje od mješavine surfaktanata, ulja, silikona ili drugih hidrofobnih tvari. Kada se dodaju u otpadnu vodu, sredstva protiv pjenjenja migriraju na površinu pjene i narušavaju površinsku napetost, što dovodi do pucanja mjehurića pjene.

Postoji nekoliko vrsta sredstava protiv pjenjenja koja se koriste u pročišćavanju otpadnih voda, a svako ima svoja specifična svojstva i primjenu:

Sredstva protiv pjenjenja na bazi silikona:

To su među najčešće korištenim sredstvima protiv pjenjenja zbog svoje učinkovitosti u širokom rasponu uvjeta. Sredstva protiv pjenjenja na bazi silikona su stabilna, netopljiva u vodi i mogu se formulirati tako da budu kompatibilna s raznim procesima obrade otpadnih voda.

Prednosti organosilicijevih odpjenjivača:

Dobra kemijska inertnost, ne reagira s drugim tvarima, može se koristiti u kiselim, alkalnim i slanim sustavima

Dobra fiziološka inertnost, pogodno za upotrebu u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, bez zagađenja okoliša

Umjerena toplinska stabilnost, niska hlapljivost i mogućnost korištenja u širokom temperaturnom rasponu

Niska viskoznost, brzo širenje na granici plin-tekućina

Površinska napetost je niska, samo 1,5-20 mN/m (voda je 76 mN/m)

Nije topljivo u surfaktantima sustava za pjenjenje

Niska doza, niska viskoznost i niska zapaljivost

Polimerni antipjenila:

Ova sredstva protiv pjenjenja temelje se na polimerima koji ometaju stvaranje pjene adsorpcijom na površinu mjehurića pjene i mijenjanjem njihove stabilnosti. Polimerna sredstva protiv pjenjenja često se koriste u situacijama gdje tradicionalna sredstva protiv pjenjenja možda nisu učinkovita, kao što je slučaj u uvjetima visoko alkalnih ili kiselih otpadnih voda.

Ostali antipjenitelji:

U nekim slučajevima, antipjenjenci na bazi silikona možda neće biti prikladni zbog tehnoloških problema ili specifičnih procesnih zahtjeva. Antipjenjenci koji nisu silikonski, kao što su antipjenjenci na bazi mineralnog ulja ili masnih kiselina, nude alternative koje mogu biti ekološki prihvatljivije ili prikladnije za određene primjene.

Praškasti antipjenušači:

Neka sredstva protiv pjenjenja dostupna su u obliku praha, što može biti korisno u primjenama gdje tekući aditivi nisu praktični ili gdje je potrebno produljeno djelovanje protiv pjenjenja.

Odabir odgovarajućeg sredstva protiv pjenjenja ovisi o čimbenicima kao što su priroda otpadne vode, specifičan postupak obrade koji se koristi, regulatorni zahtjevi i troškovi. Osim odabira pravog sredstva protiv pjenjenja, pravilna doza i metode primjene ključni su za osiguranje učinkovite kontrole pjene bez negativnog utjecaja na performanse obrade otpadnih voda.

Iako su sredstva protiv pjenjenja učinkovita u kontroli pjene u procesima obrade otpadnih voda, važno ih je koristiti razborito kako bi se izbjegle neželjene posljedice poput ometanja bioloških procesa obrade ili ispuštanja štetnih tvari u okoliš. Redovito praćenje razine pjene i prilagođavanje doze sredstva protiv pjenjenja prema potrebi može pomoći u optimizaciji kontrole pjene, a istovremeno smanjiti sve negativne utjecaje na učinkovitost obrade otpadnih voda i usklađenost s propisima o zaštiti okoliša.