Što je antifoam u pročišćavanju otpadnih voda?

Antifoam, poznat i kao depoamer, kemijski je aditiv koji se koristi u procesima pročišćavanja otpadnih voda za kontrolu stvaranja pjene. Pjena je uobičajeno pitanje u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda i može se pojaviti iz različitih izvora poput organske tvari, površinski aktivnih tvari ili agitacije vode. Iako se pjena može činiti bezopasnim, zapravo može spriječiti učinkovitost procesa pročišćavanja otpadnih voda ometajući rad opreme, smanjujući učinkovitost kemijskih tretmana i potencijalno uzrokovati probleme s prelijevanjem ili prenošenjem.

Agensi za antifoam djeluju destabilizirajući mjehuriće pjene, uzrokujući da se sruše ili udružuju, smanjujući tako volumen pjene i sprečavajući je da ometa procese liječenja. Ovi agensi obično se sastoje od mješavine površinski aktivnih tvari, ulja, silikona ili drugih hidrofobnih tvari. Kad se dodaju otpadne vode, agensi za antifoam migriraju na površinu pjene i poremete površinske napetosti, što dovodi do puknuća mjehurića pjene.

Postoji nekoliko vrsta antifoam agensa koji se koriste u pročišćavanju otpadnih voda, a svaka ima svoja specifična svojstva i primjene:

Antifoam na bazi silikona:

Oni su među najčešće korištenim agensima za antifoam zbog njihove učinkovitosti u širokom rasponu stanja. Antifoami na bazi silikona stabilni su, netopljivi u vodi i mogu se formulirati kao kompatibilni s različitim procesima pročišćavanja otpadnih voda.

Prednosti organosilicon depoamersa:

Dobra kemijska inertnost, a ne reagira s drugim tvarima, može se koristiti u kiselim, alkalnim i slanim sustavima

Dobra fiziološka inertnost, pogodna za upotrebu u hrani i farmaceutskoj industriji, bez onečišćenja u okoliš

Umjerena toplinska stabilnost, mala volatilnost i može se koristiti u širokom temperaturnom rasponu

Niska viskoznost, brzo širenje na sučelju plina-tekućine

Površinska napetost je niža od 1,5-20 mn/m (voda je 76 mn/m)

Nije topiv u površinski aktivnim tvarima sustava pjena

Mala doza, niska viskoznost i mala zapaljivost

Polimerni antifoams:

Ovi agensi za antifoam temelje se na polimerima koji ometaju stvaranje pjene adsorbiranjem na površinu mjehurića pjene i mijenjajući njihovu stabilnost. Polimerni antifoam često se koriste u situacijama kada tradicionalna antifoam agensa možda nisu učinkovite, kao što su u visoko alkalnim ili kiselim uvjetima otpadnih voda.

Ostali antifoams:

U nekim slučajevima, antifoam na bazi silikona možda nije prikladan zbog tehnoloških problema ili specifičnih zahtjeva procesa. Antifoam ne-silikona, poput antifoama na bazi mineralnog ulja ili masnih kiselina, nude alternative koje mogu biti ekološki prihvatljivije ili bolje prikladnije za određene primjene.

Antifoams u prahu:

Neki antifoam agensi dostupni su u obliku praška, što može biti korisno u primjenama u kojima tekući aditivi nisu praktični ili gdje su potrebna dugotrajna antifoam aktivnost.

Odabir odgovarajućeg antifoam agensa ovisi o čimbenicima kao što su priroda otpadnih voda, specifični postupak liječenja koji se koristi, regulatorne zahtjeve i razmatranja troškova. Osim odabira pravog antifoamskog sredstva, odgovarajuća doza i metode primjene ključne su za osiguranje učinkovitog kontrole pjene bez nepovoljnog utjecaja na performanse otpadnih voda.

Iako su sredstva za antifoam učinkovite u kontroli pjene u procesima pročišćavanja otpadnih voda, važno ih je razborito koristiti kako bi se izbjegle nenamjerne posljedice poput uplitanja u procese biološkog liječenja ili oslobađanje štetnih tvari u okoliš. Redovno praćenje razine pjene i prilagođavanje doze antifoama po potrebi može pomoći u optimiziranju kontrole pjene uz minimiziranje bilo kakvih negativnih utjecaja na učinkovitost pročišćavanja otpadnih voda i usklađenost okoliša.